Blogs I follow:

celibacy:

If her bra matches her panties when you take off her clothes, it wasn’t you who decided to have sex.

(via you-got-me-going-crazyy)

kradljivica-knjiga:

““Najzad, neki kazu da su najlepse ljubavne price one koje nisu imale vremena da ozive. Mozda bas zato sto su svi oni snovi, neostvareni poljupci jos jaci. Mozda bas zato sto kada sanjamo nema nikakve sanse da se to okrene protiv nas, da nas povredi. Zato ja ne volim da dajem sebe, ne volim da kazem “Volim te”. Vise bih volela da mogu da sanjarim, da imam taj neki idealni scenario u glavi gde ne mozes da me povredis, gde mogu da nastavim da mislim da si savrsen i da nikad nista nece poci po zlu. Jer onda kada se sve zavrsi, sve ove uspomene koje toliko volim, sve pesme, osmesi, poruke i oni momenti koji su me jednom toliko cinili srecnom ce postati izvor mog bola. I to me plasi.””

— (via milicaprasica)

(Source: miculjak)

djevojcica-iz-pozorista:

Kamp prikolica, cvijeće u gepeku, mali pas, exyu rokenrol i pravac Italija.

djevojcica-iz-pozorista

(Source: ljubavnimarlboro, via exyu-rock-lovers)

violentwavesofemotion:

“Dearest, accept me as I am.”

Franz Kafka, from a letter to Felice Bauer written c. October 1916

(via phoenix-rises-from-ashes)

suprotnost:

“”Spakovala mu komad kukuruznog hljeba, malo šećera i soli i jednu presvlaku. Idi, sine, velim, valjda ćemo se sresti u Tuzli. Plačem ja, gledam za njim kako zamiče ispod kuće. Sutradan ja u Potočarima, hiljade naroda, kad, odjednom, pojavi se moj Azmir. Sine, otkud tebe, pitam, a on se zaleti, zagrli me, izljubi, kaže, nisam te mati bio poljubio pa sam se zato vratio. Još mi na obrazu stoji onaj njegov dah. Bi malo sa mnom i ode prema šumi, da se pridruži koloni, prisjeća se Nura. Godinama se Nura nadala da će se pojaviti odnekud. Onda su joj javili da su identificirali njegove posmrtne ostatke. Godinama kasnije, pred ponoć, dok se spremala za počinak, čut će kako spiker spominje Hag i da će majka prepoznati sina, a sestra brata. - Okrenem se, na ekranu vidim kako strijeljaju grupu muškaraca i među njima moj Azmir. Gledam, ne vjerujem svojim očima, srce mi stalo, ukočile se vilice. Jest moj Azmir, njemu pucaju u leđa. Pade moje dijete. Bos. Ni sedamnaest godina nije imao!””

— Don’t forget! 11.07.‘95  (via all-of–the-stars)

(via dama-iz-fikcije)